Kroničnog bronhitisa i hipertenzije. Parcele iz hipertenzijskog bronhitisa


Globalna strategija za dijagnostiku, liječenje i prevenciju KOPB—a. Dodatni testovi za određivanje plućne funkcije potrebni su samo u posebnim stanjima, npr.

Učinkovita liječenja hipertenzije i bronhitisa

Druge abnormalnosti testova za određivanje plućne funkcije mogu biti: povećan ukupni kapacitet pluća TLCfunkcionalni rezidualni kapacitet i rezidualni volumen, što može pomoći u razlučivanju KOPB od restriktivne plućne bolesti, kod koje su ovi parametri kroničnog bronhitisa i hipertenzije snižen vitalni kapacitet; i smanjen difuzijski kapacitet za ugljikov monoksid DLCO.

Smanjen DLCO je nespecifičan pa je smanjen i kod drugih bolesti koje zahvaćaju plućnu kapilarnu mrežu, kao što su bolesti plućnog intersticija, ali može pomoći u razlučivanju KOPBa od astme, u kojoj je DLCO normalan ili povećan. Slikovne dijagnostičke pretrage: R T G pluća pruža karakteristične ali ne i dijagnostičke nalaze. Kod emfizema pluća postoji hiperinflacija sa niže položenim i zaravnjenim kupolama ošita, smanjeno kapljasto srce, naglo suženje krvnih žila hilusa i smanjen plućni crtež PA snimak te proširen i produbljen retrosternalni prostor desni profilni snimak pluća.

Emfizemske promjene pretežno u bazalnim dijelovima pluća upućuju na manjak α1—antitripsina vidi str. Pluća mogu izgledati normalno ili su pojačane prozračnosti zbog gubitka parenhima uključujući i mrežu krvnih žila. RTG pluća u oboljelih od KOPB može biti normalan uredan ili može pokazivati obostrano, hilobazalno, naglašene krvne žile sa sjenama bronhalnih zidova koje se normalno u tom dijelu pluća ne vide.

liječenje hipertenzije sokovi borove iglice s hipertenzijom

Naglašene hilusne sjene grana plućne arterije mogu ukazivati na plućnu hipertenziju. Hipertrofiju desne klijetke koja se nalazi kod kroničnog plućnog srca može zamaskirati hiperinflacija pluća ili se može očitovati brisanjem svjetline retrosternalnog prostora, odnosno povećanjem poprečnog promjera srčane siluete u komparaciji s ranijim RTG snimkama.

Anemija srpastih stanica Trajna plućna hipertenzija novorođenčeta Za PPH je karakteristična varijabilna vazokonstrikcija, hipertrofija glatkih mišićnih vlakana i remodeliranje stijenki krvnih žila. Smatra se da je vazokonstrikcija djelomično posljedica povećane aktivnosti tromboksana i endotelina—1 snažnih vazokonstriktora i smanjene aktivnosti prostaciklina i NO snažnih vazodilatatora u endotelu plućnih arterija. Povećan tlak u krvnim žilama pluća uslijed vaskularne opstrukcije, oštećuje endotel.

CT može razjasniti nepravilnosti viđene na radiogramu pluća i otkriti pridružene bolesti ili komplikacije kao što su pneumonija, pneumokonioza ili rak pluća.

Nalazi CT—a omogućavaju bolju procjenu stupnja proširenosti i distribucije emfizema, kao i određivanje gustoće plućnog tkiva, važnog nalaza za donošenje preoperativne odluke o redukciji plućnog volumena. Druge indikacije za određivanje manjka α1—antitripsina su prerana pojava KOPB u obiteljskoj anamnezi ili bolest kroničnog bronhitisa i hipertenzije u ranoj dječjoj dobi, zatim emfizem donjih režnjeva pluća i KOPB udružen s vaskulitisom s pozitivnim antineutrofilnim citoplazmatskim antitijelima ANCA.

  1. Voda sol hipertenzija
  2. MSD priručnik dijagnostike i terapije: Kronična opstruktivna plućna bolest
  3. MSD priručnik dijagnostike i terapije: Plućna hipertenzija
  4. Prevencija bronhitisa Akutni i kronični bronhitis Bronhitis se uglavnom javlja u zimskom razdoblju te je najčešće popraćen običnom prehladom ili upalom grla, nosa i sinusa.
  5. Vitamini i njihova uporaba u liječenju kroničnog bronhitisa i hipertenzije
  6. Hormone i hipertenzija

Niske vrijednosti α1—antitripsina treba potvrditi fenotipizacijom. EKG se obično radi kako bi se isključili kardijalni uzroci dispneje.

U pravilu se nalazi difuzno niska voltaža QRS—a s vertikalnom srčanom osovinom uslijed plućne hiperinflacije i povećana voltaža P valova ili pomak vektora P vala udesno, prouzročen povećanjem desne pretklijetke u bolesnika sa uznapredovalim emfizemom.

Multifokalna atrijska tahikardija, aritmija koja može pratiti KOPB, manifestira se kao tahiaritmija s polimorfnim P valovima i promjenljivim P—R intervalima.

Ehokardiografija povremeno služi za procjenu funkcije desne klijetke i plućne hipertenzije, iako je tehnički otežana u oboljelih od KOPB. Češće je indicirana kad se sumnja na istodobno postojanje bolesti lijeve klijetke ili srčanih zalistaka. Procjena egzacerbacija: Bolesnicima s akutnom egzacerbacijom koji otežano dišu pojačan rad pri disanjukoji su somnolentni i imaju nisku saturaciju O2 oksimetrija treba uraditi ABS radi kvantifikacije hipoksemije i hiperkapnije.

visoki gornji krvni pritisak hipertenzija iz nasvay

Hiperkapnija je moguća uz hipoksemiju. U takvih bolesnika hipoksemija često predstavlja bolji respiratorni podražaj nego hiperkapnija što je normalno pa oksigenoterapija može samo pogoršati hiperkapniju jer smanjuje učinak hipoksije na respiratorni centar u mozgu i tako pogoršava hipoventilaciju.

Međutim, neki bolesnici s KOPBom prežive i takva stanja duže vrijeme. RTG pluća se često traži kako bi se dokazalo ili isključilo pneumoniju ili pneumotoraks.

cikorija oštećenja u hipertenziji liječenje hipertenzije mišljenja glađu

Rijetko se u bolesnika koji su na dugotrajnoj sistemskoj kortikosteroidnoj terapiji nađu infiltrati aspergilusne pneumonije. Žut ili zelen sputum je pouzdan pokazatelj prisustva neutrofila u ispljuvku, točnije ukazuje na bakterijsku kolonizaciju ili infekciju. Druga orofaringealna nametnička flora, npr. Moraxella Branhamella catarrhalis, povremeno dovodi do egzacerbacija.

Kronična opstruktivna plućna bolest

U hospitaliziranih se bolesnika često otkriju rezistentni sojevi gram—negativnih bakterija npr. Pseudomonas ili, rijetko gram—pozitivne stafilokokne infekcije. Ako je FEV1 0. Srčana bolest, mala tjelesna težina, tahikardija u mirovanju, hiperkapnija i hipoksemija, smanjuju stopu preživljavanja dok značajan odgovor na bronhodilatatore, povećava preživljavanje.

Rizični faktori za letalni ishod u bolesnika s akutnom egzacerbacijom zahtijevaju hospitalizaciju, a to su starija životna dob, viši PaCO2 i dugotrajna upotreba oralnih kortikosteroida za održavanje bolesti pod kontrolom.

Vitamini i njihova uporaba u liječenju kroničnog bronhitisa i hipertenzije Vitamini i njihova uporaba u liječenju kroničnog bronhitisa i hipertenzije Uzroci kroničnog bronhitisa razlikuju se od etiologije akutnih. Glavni čimbenici: iritacija sluznice bronhijalnog drveta štetnim čimbenicima, pušenje, česte infektivne bolesti gornjeg i donjeg dišnog trakta, dugi rad dugi niz godina u suhom i hladnom zraku. U liječenju kroničnog hepatitisa, glavni napori liječnika uključenih u liječenje usmjereni su na otklanjanje uzroka bolesti.

Mortalitet od KOPB često je usko vezan za interkurentne bolesti i to više nego za progresiju osnovne bolesti. Smrtni ishod uglavnom nastaje zbog akutne respiratorne insuficijencije, pneumonije, raka pluća, srčane bolesti ili plućne embolije. Cilj liječenja stabilnog KOPB je spriječiti egzacerbacije bolesti i postići dugotrajno poboljšanje plućne funkcije i fizičke mat s hipertenzijom primjenom odgovarajućih lijekova i oksigenoterapijom, prestankom pušenja, tjelovježbom, poboljšanjem prehrane i plućnom rehabilitacijom.

Kirurško liječenje KOPBa je indicirano samo u odabranih bolesnika. Kontrola KOPBa podrazumijeva liječenje kronične stabilne bolesti i njenih pogoršanja. Farmakoterapija: Preporučenu farmakoterapiju sažeto prikazuje TBL. Bronhodilatatori su glavni lijekovi za KOPB, i to inhalacijski β—agonisti i antikolinergici. Svaki pacijent sa simptomatskom KOPB mora uzimati jedan ili oba lijeka iz ovih skupina, koji su podjednako djelotvorni.

Početna terapija, tj. Nema podataka da redovito uzimanje bronhodilatatora usporava pogoršanje plućne funkcije, ali je poznato da akutno olakšavaju simptome bolesti te vysoký tlak alternativní léčba plućnu funkciju i podnošenje fizičkog opterećenja.

Za liječenje kronične stabilne bolesti, boljim su se pokazali raspršivači inhalatori fiksnih doza i raspršivači lijeka u obliku suhog praha, nego nebulizatori za kućnu upotrebu. Razlog je moguća kontaminacija nebulizatora zbog nedovoljnog čišćenja i sušenja.

Hipertenzija na pozadini kroničnog bronhitisa i malog volumena pluća

Bolesnike treba naučiti da prije upotrebe inhalatora izdahnu funkcionalni rezidualni kapacitet a zatim udahnu aerosol polagano do totalnog plućnog kapaciteta, te da zadrže udahnuti aerosolizirani lijek 3—4 sekunde prije kroničnog bronhitisa i hipertenzije. Spejseri omogućavaju optimalnu dopremu lijeka u distalne dišne putove i smanjuju važnost usklađene aktivacije inhalatora sa inhalacijom.

Neki spejsersi upozoravaju bolesnika ukoliko inhalira prebrzo. Dugodjelujući β—agonisti se preporučuju bolesnicima s noćnim simptomima kao i onima kojima često uzimanje lijeka ne odgovara; npr. Inhaliranje kroničnog bronhitisa i hipertenzije u obliku praha može biti učinkovitije za bolesnika koji nije u stanju pravilno rabiti raspršivač fiksnih doza neusklađenost aktivacije MDI i udisanja. Uobičajene nuspojave bilo kojih β—agonista su: tremor, uznemirenost, tahikardija i umjerena hipokalijemija.

Antikolinergici opuštaju bronhalnu muskulaturu kompetitivnom inhibicijom muskarinskih receptora M1, M2 i M3. Djeluju sporije od β—agonista.

Ipratropij se najčešće koristi jer je jeftin i lako dostupan 2—4 udaha svakih 4 do 6 h. Sporog je djelovanja unutar 30 min; vršni učinak za 1 do 2 htako da se β—agonist daje sa njim kombinacija ili zasebno, ukoliko hitno treba ublažiti bronhoopstrukciju.

Tiotropij, antikolinergik dugog djelovanja, je selektivan za M1 i M3 pa ima prednost pred ipratropijem jer blokada M2 receptora što izaziva ipratropij može ograničiti bronhodilataciju. Neželjeni učinci svih antikolinergika su: proširenje zjenica, zamagljen vid i suha usta.

konoplja hipertenzije stupanj 2 hipertenzija može liječiti

Inhalacijski kortikosteroidi inhibiraju upalnu reakciju u dišnim putovima, obrću proces smanjivanja broja β—receptora, te koče stvaranje leukotrijena i citokina. Oni ne mijenjaju brzinu kojom pada plućna funkcija u oboljelih od KOPB koji nastavljaju s pušenjem, ali nekim bolesnicima nakratko poboljšavaju plućnu funkciju i djelovanje bronhodilatatora te smanjuju učestalost egzacerbacija KOPB.

Rizik od dugotrajne upotrebe inhalacijskih kortikosteroida IKS u starijih bolesnika nije dokazan ali vjerojatno dovode do osteoporoze i katarakte. Bolesnike koji duže vrijeme uzimaju IKS treba periodično podvrgnuti oftalmološkom i osteodenzitometrijskom pregledu a preventivno moraju uzimati Ca, vitamin D i bifosfonate. Fiksni kombinirani pripravci β—agonista dugog djelovanja npr. Formalno uspoređivanje oralnih i inhalacijskih kortikosteroida nije provedeno. Ako se egzacerbacija bolesti javi za vrijeme postupnog smanjivanja doze, inhalacijski kortikosteroidi mogu pomoći, premda bi povratak na veću oralnu dozu vjerojatno brže ublažio simptome i doveo do poboljšanja FEV1.

primjeri dijeta za hipertenziju hipertenzija koja uključuje pregled

Doziranje svaki drugi dan je moguća opcija ako se tako smanjuju štetni učinci a poboljšanje se održava. Teofilin ima malu ulogu u liječenju stabilnog KOPB i akutne egzacerbacije bolesti u odnosu na suvremene, daleko djelotvornije lijekove.

Kroničnog bronhitisa i hipertenzije smanjuje spazam glatke muskulature, povećava mukocilijarno čišćenje, poboljšava funkciju desne srčane klijetke, smanjuje plućnu vaskularnu rezistenciju i arterijski tlak.

Mehanizam njegovog djelovanja je slabo razumljiv, ali čini se drugačijim od mehanizma djelovanja kroničnog bronhitisa i hipertenzije i antikolinergika. Njegova uloga u poboljšanju funkcije ošita i dispneje u naporu je dvojbena. Teofilin se može propisati bolesnicima koji nemaju adekvatan odgovor na inhalacijske lijekove ili u kojih teofilin dovodi do simptomatskog olakšanja nakon probne primjene.

Koncentraciju lijeka u serumu ne treba pratiti osim kad izostane terapijski odgovor na teofilin, razviju se simptomi toksičnosti ili je suradljivost upitna; teofilinski pripravci sa sporim otpuštanjem retard oblici koji se uzimaju rjeđe poboljšavaju suradljivost. Toksičnost teofilina je česta a očituje se nesanicom i GI tegobama, čak i pri niskoj koncentracija lijeka u krvi. Daleko ozbiljnije nuspojave, npr. Metabolizam teofilina u jetri znatno varira a pod utjecajem je genetskih faktora, dobi, pušenja, disfunkcije jetre, nekih lijekova npr.

Antagonisti fosfodiesteraze—4 i antioksidansi su u fazi ispitivanja za liječenje KOPB zbog svojih protuupalnih učinaka. Kontinuirana 24—satna oksigenoterapija je daleko djelotvornija od 12—satne primjene O 2noću.